Adolescenti i noćni izlasci

 
 

Roditelji ste adolescenta i dosad ste uglavnom lako komunicirali s njim i bez već ih teškoća, uz mnogo ljubavi, uspijevali nametnuti svoja pravila i postaviti mu određene granice? Znalo se kada je vrijeme za jelo, kada za učenje ili igru i kada treba poći na počinak? Dobro ste poznavali sve njegove prijatelje i uvijek ste znali gdje je i s kim? Možda ste čak s podsmijehom slušali roditelje starije djece kako se žale da ne mogu obuzdati vlastito dijete? Pa naravno, kad su im popuštali odmalena, možda ste pomislili, i čestitali sami sebi što ste bili tako ustrajni i dosljedni pri odgajanju vlastita djeteta.
A onda je to vaše drago dijete krenulo u srednju školu i odjednom postalo prkosno i neposlušno? Sve morate ponavljati nekoliko puta, a često vas ni tada ne posluša? Nakon jela odmah trči u svoju sobu, gdje umjesto dječjih pjesmica sluša neku groznu buku, koja čak i ne sliči glazbi? Ili provodi sate gledajući sapunice i tinejdžerske serije u kojima se mladež opija, drogira i zabavlja u klubovima do kasno u noć? Škola mu je postala nezanimljiva, razgovori s vama također, ali zato stalno razgovara telefonom s nekim novim, vama nepoznatim, prijateljima ili tipka poruke na mobitelu? Sve to još nekako i podnosite, ali kada dijete poželi izlaziti u klubove koji rade do kasno u noć, počinjete se pitati je li to normalno i treba li mu dopustiti takvo ponašanje. Nikako vam nije jasno zašto se ne može zabaviti u neko normalno vrijeme i vratiti kući prije ponoći.  Što da radite?
Ponajprije nastojte ne paničariti i pošto-poto tražiti krivca za novonastalo stanje.
Morate biti svjesni da dijete odrasta i da je sasvim normalno da se mijenja. To niti možete niti trebate spriječiti. Međutim, i dalje ste ga dužni štititi i postavljati mu granice. Pronalaženje ravnoteže između dopuštanja adolescentima da istražuju i budu neovisni, te potrebe da ih zaštitimo i discipliniramo, pravo je umijeće i temelj dobrog odnosa između roditelja i adolescenta. paziDa biste to postigli, morate zaboraviti na slijepu poslušnost i upotrijebiti svoje vještine pregovaranja i uvjeravanja. Roditelji moraju biti svjesni da adolescenti njihove savjete i zabrane više ne uzimaju zdravo za gotovo, već ih neprestano preispituju, sa snažnom željom da ih pobiju. Mudar roditelj ovaj otpor neće shvatiti kao osobnu uvredu, nego će argumentirano braniti svoje odluke. No, bit će spreman saslušati i protuargumente. Katkad će možda i popustiti…
Noćni izlasci? da, ali…
Prvi večernji izlasci, tulumi, dočeci Nove godine i slične zgode uvijek su prijeporni uglavnom zato što roditelji strahuju da se djetetu što ne dogodi. Taj roditeljski strah dijete često tumači kao nedostatak povjerenja u njega, pa se zbog toga uvrijedi. Poznato je da su adolescenti veoma osjetljivi i zato im treba pristupati s mnogo takta i nastojati im objasniti da je roditeljska briga izraz ljubavi, a ne nepovjerenja. To će svakako biti lakše roditeljima koji su većprije  uspostavili prisan odnos s djetetom i s njim mnogo razgovarali. Premda se i takva djeca u adolescentskoj dobi povlače u sebe, ipak još uvijek ostaju relativno otvorena za komunikaciju ako roditelji nisu odveć nametljivi i nepopustljivi.
Psiholozi se uglavnom slažu da je za dijete važno da izlazi samo i druži se s vršnjacima. Pritom je također važno da roditelji postave neka osnovna pravila, odrede učestalost izlazaka i obvezno vrijeme povratka kući. Osim toga, dobro je da se pokušaju povezati s roditeljima prijatelja svoje djece kako bi uskladili stajališta. To je dobra praksa jer povezuje i djecu i roditelje, a uz to svi se osjećaju sigurnije.

Roditelj mora znati gdje mu je dijete i s kim, te kada će se vratiti, ali pretjerano znatiželjni i sumnjičavi roditelji stalnim ispitivanjem mogu odbiti dijete od sebe, pa im se ono neće povjeriti ni ako se nađe u neugodnoj situaciji. mama i kcerNormalno je da adolescenti više nemaju potrebu sve svoje doživljaje dijeliti s roditeljima, većim je to mnogo lakše i ugodnije podijeliti s prijateljima. Unatoč tomu, potrebno je stalno njegovati komunikaciju koliko god se činilo da vaše dijete nema potrebu razgovarati s vama.
Kad su u pitanju izlasci, roditelji često strahuju da bi im dijete moglo upasti u loše društvo, početi konzumirati alkohol, pa čak i drogu. Strah je razumljiv, ali umjesto stalnog ispitivanja i nadzora, dovoljno je pozorno promatrati svoje dijete i reagirati na promjene u ponašanju, u odnosu prema obitelji, školskim i drugim obvezama. Pouzdajte se u ono što ste dotada dobro napravili u djetetovu odgoju i nastavite izgrađivati vaš odnos.

Priredila: Snježana Kirinić